Sveobuhvatni vodič i objašnjenja tehničkih termina, skraćenica, teorijskih koncepata i protokola koji se koriste u savremenim telekomunikacijama i informacionim sistemima.
Elektromagnetni uređaj koji pretvara električne struje visoke učestanosti u elektromagnetne talase i obrnuto. Ključna je komponenta svih radio i bežičnih komunikacionih sistema za emitovanje i prijem signala kroz prostor.
Grana fizike i inženjerstva koja proučava nastanak, prenos, prijem i efekte zvučnih talasa u različitim sredinama (gasovi, tečnosti i čvrsta tela). U telekomunikacijama je esencijalna za projektovanje mikrofona, zvučnika i prostora za snimanje zvuka.
Kontinualni električni ili elektromagnetni signal čiji se vremenski promenljivi parametri (amplituda, frekvencija, faza) nalaze u direktnoj srazmeri sa informacijom koju prenose. Nasuprot digitalnom signalu koji koristi diskretne vrednosti.
Asimetrična digitalna pretplatnička linija. Tehnologija koja omogućava brz prenos digitalnih podataka preko postojećih bakarnih telefonskih linija. Naziva se asimetričnom jer pruža znatno veći protok ka korisniku (download) nego od korisnika (upload).
Maksimalno odstupanje oscilujuće veličine (talasa, napona, struje) od njenog ravnotežnog ili nultog položaja. Direktno određuje jačinu ili energiju prenesenog signala.
Standardni internet protokol rutiranja eksternog gejtveja (Exterior Gateway Protocol) koji se koristi za razmenu informacija o dostupnosti mreža između autonomnih sistema (AS) na globalnom Internetu. Predstavlja protokol koji faktički omogućava funkcionisanje globalne mreže rutiranjem saobraćaja kroz najefikasnije putanje.
Skupovi podataka čija veličina, složenost i brzina generisanja prevazilaze kapacitete tradicionalnih softverskih alata za baze podataka. Zahtevaju napredne distribuirane sisteme i metode mašinskog učenja za skladištenje, analizu i vizuelizaciju.
Brzina kojom se podaci prenose kroz telekomunikacioni kanal, izražena u broju bita u sekundi (bps, kbps, Mbps, Gbps). Ključna mera performansi prenosa podataka.
Širina frekvencijskog opsega (razlika između gornje i donje granične učestanosti) namenjena prenosu signala u određenom medijumu. Što je propusni opseg veći, to više podataka može proći kroz kanal u jedinici vremena.
Bežični industrijski standard namenjen za prenos podataka na veoma kratkim rastojanjima (do 10 ili 100 metara). Koristi radio-frekvencije u opsegu od 2.4 GHz i idealan je za povezivanje periferija, audio opreme i pametnih gedžeta.
Model koji omogućava sveprisutan i mrežni pristup deljenom skupu konfigurabilnih računarskih resursa (serveri, skladišta podataka, aplikacije) na zahtev korisnika, uz minimalno upravljanje od strane pružaoca usluga.
Električni kabl sa centralnim bakarnim provodnikom okruženim dielektričnim izolatorom, spoljnim provodnikom u vidu mrežaste folije i zaštitnim omotačem. Koristi se za prenos visokofrekventnih radio-signala, na primer u kablovskoj televiziji.
Neželjeni elektromagnetni poremećaj (mešanje signala) koji nastaje između dva provodnika koji su u neposrednoj blizini. Čest je problem kod bakarnih parica, gde signal iz jedne linije indukuje šum u susednoj liniji.
Protokol višestrukog pristupa sa osluškivanjem nosioca i detekcijom sudara. Istorijski metod upravljanja pristupom u Ethernet mrežama, koji osigurava da uređaji prekinu predaju ako detektuju da je drugi uređaj istovremeno počeo da šalje podatke.
Tehnologija u optičkim komunikacijama koja omogućava prenos velikog broja optičkih signala različitih talasnih dužina (boja) kroz jedno stakleno vlakno u isto vreme. Time se postiže ogroman ukupni kapacitet prenosa (reda terabita u sekundi) na velikim udaljenostima.
Multidisciplinarna oblast koja koristi naučne metode, procese, algoritme i sisteme za izdvajanje znanja i uvida iz strukturiranih i nestrukturiranih podataka. Kombinuje matematiku, statistiku i programiranje.
Proces izdvajanja korisnog informacionog signala iz modulisanog nosećeg visokofrekventnog talasa u prijemniku. Inverzan proces modulaciju.
Logaritamska bezdimenziona jedinica koja izražava odnos dve vrednosti (snage, napona, struje). Široko se koristi u telekomunikacijama za prikaz slabljenja (gubitaka) ili pojačanja signala kroz različite medijume.
Distribuirani sistem baza podataka na Internetu koji prevodi ljudima razumljiva tekstualna imena domena (npr. www.telfor.rs) u numeričke IP adrese koje računari koriste za međusobnu komunikaciju.
Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u zdravstvenom sektoru za podršku medicinskim radnicima i pacijentima. Uključuje telemedicinu, elektronske zdravstvene kartone, daljinsko praćenje zdravstvenih parametara pacijenta i m-Health aplikacije.
Deo fizike koji proučava električne i magnetne pojave i njihovu povezanost u obliku elektromagnetnog polja. Osnovni je teorijski oslonac za bežične, radio, optičke i žičane komunikacione tehnologije.
Najrasprostranjenija familija žičanih računarskih mrežnih tehnologija koja se koristi u lokalnim računarskim mrežama (LAN) i šire. Definiše fizički i sloj veze (IEEE 802.3 standardi) i obezbeđuje brz prenos podataka putem bakarnih ili optičkih kablova.
Optički pojačavač koji koristi optičko vlakno dopirano jonima erbijuma za direktno pojačavanje svetlosnih signala u C i L opsezima (oko 1550 nm) bez konverzije u električni domen. Ključan je za magistralne optičke prenose na velike udaljenosti.
Optička pristupna arhitektura koja podrazumeva polaganje optičkog kabla direktno od centralnog čvorišta provajdera do pojedinačnih stanova ili kuća krajnjih korisnika. Pruža izuzetno visoke, simetrične brzine i maksimalnu pouzdanost u odnosu na stare bakarne mreže.
Položaj ili stanje talasnog ciklusa u određenom trenutku u odnosu na referentnu tačku, izraženo u stepenima ili radijanima. Fazna modulacija (PM) koristi promenu faze za prenos digitalnih ili analognih podataka.
Frekvencijski raspodeljeno multipleksiranje. Tehnika kojom se propusni opseg jednog prenosnog medijuma deli na više manjih, nepreklapajućih frekvencijskih opsega (kanala), omogućavajući istovremeni prenos više različitih signala.
Fluktuacija ili slabljenje jačine radio signala na strani prijemnika. Uzrokovano je refleksijama, preprekama, atmosferskim uslovima ili interferencijom više talasa koji do prijemnika stižu različitim putanjama (višeputno prostiranje).
Svetski standard za digitalnu mobilnu mrežu druge generacije (2G), razvijen radi obezbeđivanja kompatibilnosti širom Evrope i sveta. Pored prenosa glasa, uveo je SMS poruke i prenos podataka niske brzine.
Uređaj ili softverski sistem koji služi kao interfejs i omogućava prenos podataka između dve mreže koje koriste različite komunikacione protokole ili tehnologije.
Tehnologija paketnog prenosa podataka u GSM mobilnim mrežama (tzv. 2.5G). Omogućila je stalan pristup internetu i prenos podataka većom brzinom, što je bio temelj za razvoj ranih mobilnih web servisa.
Centralni registar i baza podataka u okviru matične mobilne mreže (GSM/UMTS) koja čuva podatke o korisničkim profilima, ovlašćenim uslugama i trenutnoj lokaciji pretplatnika radi usmeravanja poziva i SMS poruka.
Proces u mobilnim komunikacijama u kojem se aktivni telefonski razgovor ili sesija prenosa podataka prebacuje sa jedne bazne stanice (ćelije) na drugu bez prekida veze dok se korisnik kreće.
Televizija visoke definicije. Sistem emitovanja TV signala koji pruža značajno višu rezoluciju ekrana (720p, 1080i, 1080p) u poređenju sa starim standardnim formatima (SDTV), uz široki format slike (16:9) i višekanalni zvuk.
Mreža fizičkih objekata ("stvari") opremljenih senzorima, softverom, procesorima i mrežnim modulima koji im omogućavaju da se povežu, šalju i primaju podatke preko Interneta. IoT omogućava automatizaciju kuća, fabrika i pametnih gradova.
Jedinstveni numerički identifikator dodeljen svakom uređaju povezanom na računarsku mrežu koja koristi Internet Protocol (IP). Postoje u IPv4 formatu (32-bitne) i IPv6 formatu (128-bitne).
Digitalna mreža sa integrisanim uslugama. Rani svetski telekomunikacioni standard koji omogućava prenos glasa, videa i podataka u digitalnom obliku preko tradicionalnih bakarnih telefonskih linija, deleći kanale na B (nosioce informacija) i D (signalizaciju).
Sistem distribucije televizijskog i video sadržaja krajnjim korisnicima preko računarske mreže koja koristi internet protokol (IP) sa garantovanim kvalitetom usluge (QoS), umesto standardnih kablovskih ili satelitskih mreža.
Vremensko odstupanje ili neujednačenost u kašnjenju isporuke mrežnih paketa podataka. Visok džiter uzrokuje pad kvaliteta u realnom vremenu, kao što su IP telefonija i video-konferencije.
Tehnološki proces usmeravanja signala ili paketa podataka od ulaznog ka odgovarajućem izlaznom portu mrežnog čvora. Postoje dve osnovne metode: komutacija kola (kod tradicionalne telefonije) i komutacija paketa (kod računarskih mreža i Interneta).
Naučna disciplina koja se bavi metodama i algoritmima za obezbeđivanje sigurnosti informacija, poverljivosti i integriteta podataka (šifrovanje i dešifrovanje), štiteći ih od neovlašćenog čitanja i manipulisanja.
Napredna optička tehnologija prenosa koja koristi informacije o amplitudi, fazi i polarizaciji svetlosnog talasa za kodiranje podataka. Omogućava ekstremno visoke brzine (400G, 800G i više) i prenos na velike udaljenosti.
Lokalna računarska mreža koja povezuje računare i druge uređaje na malom geografskom prostoru (npr. kancelarija, dom, škola). Obično se bazira na Ethernet ili Wi-Fi tehnologijama.
Svetski standard za mobilne komunikacije četvrte generacije (4G). Dizajniran je kao potpuno paketna (IP) mreža koja pruža visoke brzine prenosa podataka, niske latencije i optimizovan kapacitet za pametne telefone.
Optička senzorska tehnologija koja emituje laserske zrake (svetlosne impulse) i meri vreme koje je potrebno svetlosti da se vrati nakon refleksije. Koristi se za precizno mapiranje, daljinsku detekciju i u autonomnim vozilima za 3D skeniranje okoline.
Direktna komunikacija između fizičkih uređaja i mašina bez ljudskog učešća. Koristi kablovske ili bežične mreže za prenos telemetrijskih podataka do centralnog servera ili drugih uređaja.
Antenska tehnologija za bežične komunikacije u kojoj se koristi niz od više predajnih i prijemnih antena za slanje i prijem signala. Povećava spektralnu efikasnost, domet i otpornost na interferenciju bez dodatnog opsega učestanosti.
Proces utiskivanja informacionog signala niskih frekvencija (npr. glas, video, podaci) na visokofrekventni talas nosilac promenom neke od njegovih osobina (amplituda, frekvencija ili faza).
Jedinstveni heksadecimalni identifikator dodeljen mrežnoj kartici (NIC) od strane proizvođača. Služi kao fizička adresa uređaja na drugom (sloj veze) sloju OSI modela.
Teorema o odabiranju signala koja definiše da se analogni signal može savršeno rekonstruisati iz svojih diskretnih uzoraka ako je frekvencija uzorkovanja veća od dvostruke maksimalne učestanosti tog analognog signala.
Kratkodometna tehnologija bežičnog prenosa podataka (do nekoliko centimetara) koja omogućava brzu i sigurnu interakciju između uređaja. Najčešće se koristi za beskontaktno plaćanje mobilnim telefonima.
Neželjeni i slučajni električni ili elektromagnetni poremećaji koji se dodaju korisnom signalu tokom prenosa i degradiraju njegov kvalitet. Njegovo prisustvo limitira maksimalni kapacitet svakog komunikacionog kanala.
Izuzetno tanka staklena ili plastična nit namenjena za prenos svetlosnih signala na bazi totalne refleksije. Nudi ogroman kapacitet prenosa, imunost na elektromagnetne smetnje i minimalno slabljenje signala na dugim rastojanjima.
Referentni model sa 7 slojeva (fizički, sloj veze, mrežni, transportni, sloj sesije, prezentacioni, aplikacioni) koji standardizuje mrežne komunikacije i omogućava interoperabilnost softverskih i hardverskih sistema različitih proizvođača.
Multipleksiranje sa ortogonalnom raspodelom frekvencija. Napredna tehnika modulacije koja deli jedan široki kanal na veliki broj manjih, ortogonalnih podkanala (subcarriers), povećavajući otpornost na smetnje. Koristi se u LTE, 5G i modernim Wi-Fi mrežama.
Formalni skup pravila, formata i procedura koji definišu kako uređaji i programi komuniciraju, razmenjuju i interpretiraju podatke unutar mreže.
Metoda prenosa podataka u kojoj se poruke dele na manje delove zvane paketi. Svaki paket se nezavisno usmerava kroz mrežu na osnovu odredišne adrese i ponovo sklapa u celinu na prijemu.
Impulsno-kodna modulacija. Metod koji se koristi za digitalno predstavljanje analognih signala uzorkovanjem amplitude u pravilnim intervalima i kvantizacijom tih uzoraka u digitalne binarne kodove. Osnova digitalne telefonije.
Tehnologija koja omogućava mrežnim kablovima (npr. Cat5e ili Cat6) da istovremeno prenose električnu energiju i mrežne podatke do udaljenih uređaja (IP kamere, telefoni, pristupne tačke), eliminišući potrebu za posebnim napojnim kablovima.
Sposobnost mreže da obezbedi bolju uslugu izabranom mrežnom saobraćaju preko različitih tehnologija. Uključuje upravljanje propusnim opsegom, kašnjenjem i gubitkom paketa kako bi se garantovao prenos kritičnih podataka poput glasa (VoIP) ili videa bez prekida.
Kvadraturna amplitudska modulacija. Hibridna tehnika modulacije koja menja i amplitudu i fazu nosećeg talasa kako bi se preneo veći broj bita po jednom simbolu, omogućavajući visoke stope prenosa podataka.
Kvantna distribucija ključeva. Kvantno-kriptografska metoda koja koristi zakone kvantne mehanike (fotone pojedinačnih stanja) za bezbednu razmenu kriptografskih ključeva. Svaki pokušaj prisluškivanja nepovratno menja stanje fotona, alarmirajući pošiljaoca i primaoca.
Mrežni uređaj koji povezuje dve ili više računarskih mreža i prosleđuje pakete podataka između njih analizom odredišnih IP adresa. Radi na trećem sloju OSI referentnog modela.
Identifikacija putem radio talasa. Bežični sistem koji koristi elektromagnetna polja za automatsko identifikovanje i praćenje objekata koji nose RFID tagove (čipove), bez potrebe za optičkim skeniranjem.
Reconfigurabilni optički multiplekser za dodavanje i odvajanje kanala. Uređaj koji omogućava daljinsko i programsko preusmeravanje pojedinačnih talasnih dužina svetlosti unutar DWDM mreža, bez konverzije u električni signal.
Arhitektura računarskih mreža koja odvaja upravljačku ravan (Control Plane, softver) od ravni za prosleđivanje podataka (Data Plane, hardver). Omogućava mrežnim inženjerima centralizovano upravljanje mrežom pomoću programskog koda.
Teorijska granica maksimalne brzine prenosa podataka bez greške kroz komunikacioni kanal sa šumom na osnovu širine frekvencijskog opsega i odnosa signal-šum (SNR).
Direktna komunikacija između uređaja (Device-to-Device) bez potrebe da saobraćaj prolazi kroz centralnu baznu stanicu ili mrežni čvor. Ključna je komponenta C-V2X standarda za bezbednost vozila i pešaka.
Bežični prenos signala na velikim distancama korišćenjem veštačkih satelita u Zemljinoj orbiti kao aktivnih repetitora (transpondera) koji primaju, pojačavaju i vraćaju signale nazad na Zemlju.
Jedan od osnovnih protokola internet arhitekture (TCP/IP), pozicioniran na transportnom sloju. Pruža pouzdanu, konekcionu vezu između aplikacija, garantuje ispravan redosled i potpunu isporuku paketa podataka.
Tehnologija automatskog merenja i prenosa podataka (mernih rezultata) sa udaljenih lokacija do prijemnog centra za praćenje i analizu. Danas je ključni segment IoT i senzorskih mreža.
Vremenski raspodeljeno multipleksiranje. Tehnika kojom se prenosni kapacitet jednog kanala deli na vremenske slotove dodeljene različitim signalima, omogućavajući prenos više kanala kroz isti medijum.
Realna količina podataka koja je uspešno prenesena i isporučena kroz mrežni kanal ili uređaj u određenom vremenskom intervalu. Obično je manji od teorijskog propusnog opsega (bandwidth) usled mrežnog protokola i smetnji.
Jednostavan, beskonekcion protokol transportnog nivoa. Ne garantuje isporuku paketa niti redosled, ali nudi minimalno kašnjenje, što ga čini idealnim za prenos uživo (streaming), onlajn igre i DNS upite.
Standard za mobilne komunikacije treće generacije (3G), baziran na W-CDMA tehnologiji. Donosi veće brzine prenosa i omogućava uvođenje video poziva i multimedijalnog sadržaja na telefonima.
Standardizovana tekstualna adresa koja upućuje na lokaciju određenog resursa (web stranica, slika, fajl) na globalnoj internet mreži i definiše protokol za njegov pronalazak (npr. https://).
Bezbednosna tehnologija koja stvara šifrovani "tunel" za prenos podataka preko javne mreže (poput Interneta). Omogućava siguran pristup privatnim mrežnim resursima sa udaljenih lokacija.
Lokalna baza podataka u mobilnim mrežama koja čuva privremene podatke o mobilnim korisnicima koji se trenutno nalaze na teritoriji koju pokriva odgovarajući komutacioni centar (MSC).
Tehnologija koja omogućava prenos glasa (telefonski pozivi) u obliku digitalnih paketa podataka preko računarskih mreža koje koriste Internet Protocol (IP), zamenjujući klasičnu telefonsku mrežu.
Komunikacioni sistem za vozila koji podržava razmenu podataka između samog vozila i njegove okoline, uključujući druga vozila (V2V), infrastrukturu (V2I), pešake (V2P) i mobilnu mrežu (V2N) radi unapređenja bezbednosti.
Multipleksiranje po talasnim dužinama - prenos više različitih svetlosnih talasnih dužina kroz jedno optičko vlakno, što predstavlja osnovu modernih optičkih transportnih sistema.
Standardna tehnologija za bežično lokalno umrežavanje (WLAN) bazirana na IEEE 802.11 specifikacijama. Omogućava prenos podataka putem radio talasa visoke frekvencije na kraćim rastojanjima.
Računarska mreža koja pokriva veliku geografsku oblast (npr. grad, državu, kontinent). WAN mreže povezuju više manjih mreža (LAN) i najpoznatiji primer globalne WAN mreže jeste sam Internet.
Širenje oscilujućih električnih i magnetnih polja kroz prostor u vidu talasa. U telekomunikacijama se koristi za prenos radio-signala, satelitsku komunikaciju, mobilnu telefoniju i Wi-Fi.
Bežični standard baziran na IEEE 802.15.4 standardu, dizajniran za prenos podataka niske brzine na kratkim distancama sa izuzetno niskom potrošnjom energije. Idealan je za mesh topologije u M2M i senzorskim mrežama.